H-Alter je objavio intervju Marine Kelave s Marijanom Hameršak. Cijeli intervju možete pročitati ovdje.
Promjena se odnosi i na to da su hrvatske vlasti počele izdavati tzv. „sedmodnevne papire“ koje daju izbjeglima rok od sedam dana da napuste teritorij. Time se njihov boravak u Hrvatskoj legalizira u tom razdoblju od tjedan dana i omogućuje primjerice, korištenje javnog prijevoza. Koliko je to olakšalo njihov tranzit kroz Hrvatsku?
S masovnim izdavanjem rješenja o povratku koje ljudi u pokretu nazivaju „staypaper“ ili češće „7 daypaper“ privremeno je regularizirano, dekriminalizirano, njihovo kretanje. Mogli su koristiti sredstva javnog prijevoza, hotele i hostele. Njihov boravaku javnom prostoru nije više završavao pushbackovima i zatvaranjima. Ranije su česte bile kontrole autobusa na nekim linijama, policija je presretala i osobne automobile, a na javnim površinama bilo je nemoguće vidjeti ljude u pokretu. Kada govorimo o promjeni, govorimo o unutrašnjosti teritorija i o situacijama u gradovima, jer su se u pograničnim područjima, koliko znamo, nastavili provoditi pushbackovi. Ono što je velika promjena je da ljudi relativno brzo stižu do svojih privremenih ili trajnih odredišta. No, to ne znači da se radi o laganom kretanju, da se Sava ne prelazi u čamcima, da iz Kupe nije izvučeno pet tijela u svibnju kojima se još ne zna identitet, da prošloga tjedana nije umrla djevojka iz Nepala u šumi kraj Buzeta. To ne znači da se kretanje u nekim svojim dionicama i dalje ne odvija kroz minska polja, šumske predjele ili preko rijeka, mimo mostova. Granica sa Slovenijom se i dalje mora prelaziti potajno kao i one s BiH i Srbijom, uz sve opasnosti koje takav prelazak sa sobom nosi.
